Specijalni rezervat prirode „Ludaško jezero” je kompleks vlažni staništa koji sadrži otvorene vodene površine, tršćake i razne vrste travni zajednica (vlažne, stepske i slatinske livade). Jezero čini ekološku cilinu s okolnim vlažnim staništima i ričicom Kireš. Prirodni vodotok Kireš je ekološki koridor izmed unutrašnjosti Subaitičke peščare na siveru i rike Tise. Uloga ovog koridora je važna kako jezero Ludaš ne bi postalo izolovano u poljoprivridnonm pridilu.

Ludaš je jedini pridstavnik plitki semistatični jezera stepske oblasti u našoj zemlji i pripada malobrojnim očuvanim stepskim jezerima u Panonskoj regiji. Različiti tipovi zemljišta u Rezervatu i blizina podzemne vode formiraje pridio mozaičnog tipa, velike biološke raznovrsnosti unutar malog područja.

Ludaško jezero je regionalno bilo poznato po bogatoj fauni tica već u 19. viku. Ko tipična vrsta tu je brkata senica, (Panurus biarmicus). Danas je važan lokalitet za odmor i ishranu na istočnom migracionom putu tica što mu daje međunarodni karakter (npr. čaplja kašikara, Platalea leucorodia) . Pored tica, med ritkosti područja ubrajaje se i druge životinje, ko vidra, kornjače, ritke vrste insekata, al su prisutne i ritke vrste biljaka (npr. močvarne orhideje ko Orchis coriophora, el morski trozubac, Triglochin maritima).

Okolina jezera naseljavana je još u kameno doba, o čemu svidoče arheološka nalazišta na istočnoj obali kod Nose, a zatim u raznim istorijskim periodima. Najstarije naselje je Šupljak/Ludaš na istočnoj obali i datira iz 17. vika. Većina današnji stanovnika okolnih naselja potiče od doseljenika iz 19. vika iz okoline današnjeg Segedina.

Oko jezera postoje još stari salaši sa očuvanom tradicionalnom gradnjom, trščanim krovovima, pomoćnim zgradama od pletera i blata i ponikom starom alatkom. Katolička crkva i Parohija na Ludaškom šoru se takođe smatraje vridnim kuturnim spomenicima.