Specijalni rezervat prirode “SELEVENjSKE PUSTARE”.

Positilačka staza SELEVENj 3800 m

1. Specijalni rezervat prirode „Selevenjske pustare“

Površina: 677 ha
Centralna tačka: po Griniču 46°08’37” N-19°53’37” E, po Gaus-Krigeri 5111.675-7414.325
Područje se pruža duž granice Subatičko-Horgoške peščare i lesnog platoa Bačke. Ko granična zona dvi geografske oblasti, pridstavlja ekoton velikog biodiverziteta. Blizina podzemne vode, koja na talasastom terenu stvara močvare i slatine u neposridnoj blizini ekstremno suvi piščarskih staništa, dodatno povećava raznovrsnost. Ističe se svojim florističnim vridnostima, med njima su zdravo atraktivne vrste iz porodice orhideja i perunika. Za nike biljne vrste Rezervat je jedino nalazište u našoj zemlji, al je jedno od postojeći malobrojni nalazišta. Od životinjski vrsta takođe je prisutan veliki broj vrsta od međunarodnog značaja. Područja Rezervata čine fragmenti pustare sa određenim površinama voćnjaka i njiva izmed dva naselja.
Ovaj pustarski kraj nikad nije bio gusto naseljen i osim pokojeg majura el salaša, ode se uglavnom napaso josag. Na području postoje arheološka nalazišta od koji je sridnjovikovno crkvište, Templompart, otkriveno prilikom izgradnje autoputa.
Kadgod tradicionalno vinogradsko područje, koje je koristilo klimatske i geološke pridnosti peščarske podloge danas ima tušta više voćnjaka. Uglavnom se gaje jabuke, kruške, briske i zardelije, a vinogradarstvo je u usponu nuz proizvodnju stari sorti ko npr. kadarka i kevedinka. Stočarstvo, kadgod tradicionalna dilatnost na pustari, danas nije dovoljno zastupljeno. 
Dilovi Rezervata/Subjedinice: Volujski pašnjak, Degelica, Bogarzo, Templompart, Selevenjska šuma, Lofej, Traćik, Kilapoš, Stočni pašnjak, Čengeš rampa

2. Stepa na pisku i lesnim ostrvcima

Otvorena, suva staništa Selevenjskih pustara pokriva stepska vegetacija. Osnovne karakteristike ovog tipa staništa su odraz ekološki prilika na kontaktu lesa i piska. Na piskovitoj podlogi nestabilna piščarska vegetacija postepeno prirasta u stepsku specifični odlika.
Posebno su zanimljive stepe na crnici na “lesnim ostrvcima”. Neznatno su uzdignute nad depresijama koje su pod slatinama. Zbog tog niki slatinski elementi ulaze u građu ovi stepa, što je jedinstveno u širim razmirama. Iskonske stepske pustare su indikatori kadgodašnji kserotermni staništa, pa u svojoj građi obuhvaćaju reliktne i endemske vrste, ko što su gorocvit (Adonis vernalis), presličica plava (Muscari botryoides), zatim brojne orhideje- šarenbubac paukoliki (Ophrys sphegodes), plastak (Anacamptis pyramidalis), ko i nike vrste životinja od međunarodnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti – modrovrana (Coracias garrulus) ko i karakteristična vrsta -  pauk-osa (Argiope bruennichi).

3. Plavne šume

Javljaje se u najdubljim depresijama di je tokom većeg dila godine prisutna zasićenost zemljišta vodom. Floristički je siromašna i sa vrlo slabo razvijenim spratom žbunja. Na obodu šume su pojedinačni primerci bile topole (Populus alba) i hrasta lužnjaka (Quercus robur), a u centru dominira panonski jasen (Fraxinus angustifolia subsp. Pannonica). Dominantan ekološki faktor za opstanak ovog staništa je nivo podzemni voda.
Kadgod su u pustari, depresije sa plavnim šumama, bile utočiste živom svitu u sušnim periodima. Nestanak ovi šuma je poslidica uređivanja voda i intenzivne poljoprivride (njive i voćnjaci). Zbog tog je pridio postajo sve više pust, biodiverzitet se smanjio, al su i danas prisutne barska perunika (Iris pseudacorus), gatalinka (Hyla arborea), barska kornjača (Emys orbicularis), obična bilouška (Natrix natrix), mali slavuj (Luscinia megarhynchos), crna roda (Ciconia nigra) i brojne vrste sitni glodara.
   

4. Mire aktivne zaštite prirode

Bogat i raznovrsan biljni i životinjski svit Selevenjski pustara je glavni osnov za proglašenje zaštite ovog rezervata panonskog pustarskog karaktera. Na žalost, negativnim uticajom čovika- narušavanjom vridnosti rezervata, mnogi iskonski stanovnici su ostali brez svojeg prirodnog okruženja i neophodni uslova za život. Da bi priživili, njima je potribno učešće čovika. Čišćenjom peščarski šumski čistina i stepskih livada od invazivni vrsta (drač, koprivić, cigansko perje i kiselo drvo) se spričava njevo zarastanje. Propisno košenje livada u određenom periodu godine (jul misec), prilagođeno karakteru vegetacije i uslovima i načinu gnižđenja tica, ko i ograničeno pašarenje sačuvaće ova izuzetno vridna staništa i spasit od daljeg propadanja. Postavljanjom veštački duplji za tice koje se ode gnjizde, periodičnim hranjenjom i pojenjom, ko i praćenjom promina u biljnom i životinjskom svetu, pomažemo im na pravi način. Očuvajmo Selevenjske pustare za generacije koje dolaze. Nek i one uživaje u njevoj jedinstvenoj lipoti.
   

5. Selevenjska šuma

Selevenjske pustare se sastoje iz 10 dilova, „ostrvski“ cilina okruženi njivama i voćnjacima. Većina dilova su otvorena travnata staništa peščarskog, stepskog el slatinskog tipa. Selevenjska šuma je sekundarni šumski ekosistem, nasto sadnjom u XIX viku. Pridstavlja pribežište za živi svit šuma koji u okruženju više nema, ko i za biljke i životinje šumski čistina i piščani dina.
Od ranog proleia do kasne jeseni na svakom koraku nailazimo na zaštićene biljke, od koji se svojom lipotom naročito ističe prugasti šafran (Crocus reticulatus) i divlje orhideje.
Stara stabla i oborena debla u šumi postaju stanište za veliki broj gljiva i mikroorganizama. U procesu kruženje materije i proticanja energije, one polagano razlažu drvo i stvaraje humus i stelju. Najznačajnije vrste tica su jastreb (Accipiter gentilis), obični mišari (Buteo buteo), šumska sova (Strix aluco), crna žuna (Dryocopus martius), drozd pivač (Turdus philomelos).
Mala površina šume mož pružit utočište ne samo sitnim životinjama, već i krupnim sisarima – obični jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divlje svinče (Sus scrofa) i obični šakal (Canis aureus).
   

6. Šumske čistine

Jedino očuvano šumsko stanište u Rezervatu Selevenjska šuma, prošarana je piščarskim i stepskim čistinama i močvarno-zabarenim depresijama. Piščarska mikrostaništa na čistinama Selevenjske šume su botanički izuzetno vridna. Zaklonjena okolnim šumskim oazama manje su ugrožena od piskova nuz putove i obrađene parcele. Ove čistine pridstavljaje “netaknuta ostrva” di i dalje žive specifične piščarske zajednice. Najznačajnije vrste su: piščarska perunika (Iris humilis subsp. arenaria), zelembać (Lacerta viridis) i leganj (Caprimulgus europaeus). Peščarski šušuljak (Gypsophila arenaria) živi na dvi peščarske čistine u Selevenjskoj šumi i to je njegovo jedino nalazište u Srbiji. Malobrojne populacije razvijene na prostorno vrlo ograničenom staništu, koje nuz to obrasta podrastom agresivnog bagrema, pridstavljaje ozbiljne razloge koji bi mogli dovest do iščezavanja ove vrste.
  

7. Nestanak piščara

Tipični otvoreni piskovi, koji je danas vrlo malo na području Selevenjskh pustara, su el pod pionirskom vegetacijom karakterističnom za još uvek nevezane piskove, el su pod vegetacijom u različitim fazama obrastanja.
Na kadgod otvarane piskove i piščane dine, podsićaeu samo male površine u zaštitnoj zoni rezervata. One su pod zasadima voćnjaka, koji su zaminili kadgodašnje vinograde, a dosta je i napušteni površina pod ruderalnom vegetacijom. Pojasovi piska koji obrubljuju putove unutar rezervata, staništa su tipični piščarski vrsta s obzirom da na njima vitar stalno provijava pisak. Dinski reljef otvoreni piskova ima veliki značaj za vrste biljaka i životinja koje podnose specifične sušne uslove života. Tipični pridstavnici su kovilje (Stipa capillata), srčanica (Onosma arenarium), mravinji lav (Myrmeleon formicarius), stepski gušter (Podarcis tauricus), poljska ševa (Alauda arvensis), stepska trepteljka (Anthus campestris), pupavac (Upupa epops), rusi svarčak (Lanius collurio).
   

8. Gazdovanje na starovinski način

Kadgod su se pustare i piščare koristile za ispašu i čuvanje stoke, naročito ovaca. Vlažne livade su bile košene nakon visoki voda u proliće i u jesen. Na taj način je na svim travnatim staništima održan specifični karakter zeljasti biljni zajednica. Pristanak tradicionalnog korišćenja prirodni resursa izazivo je nepovoljne promine u strukturi biljni zajednica.
Velike površine pod vinogradima i monokulturama usiva pridstavljaje selektivno propusne barijere za mnoge vrste, jel su se u ti mistima karakteristike bitno izmenile.
Povratak tradicionalnom načinu obrade vinograda, pašarenju i tradicionalnom stočarenju unutar Rezervata je način da se doprinese stabilnosti i očuvanju autohtone prirode Selevenjski pustara.
   

9. Biljni i životinjski svit piščare

Otvoreni piskovi Selevenjski pustara pridstavljaje stanište za veliki broj prirodni ritkosti.
 Ovde svoje utočište nalaze vrlo ritke i ugrožene vrste biljaka, ko što su ibrišim karanfil (Dianthus superbus) i sibirska perunika (Iris sibirica). Javljaje se, takođe i endemske vrste – piščarski mrazovac (Colchicum arenarium) i žednjak piščarski (Sedum sartorianum), ko i druge značajne vrste – kozinac rutavi (Astragalus dasyanthus), granati kosatik (Anthericum ramosum), kratkoglavičasta palamida (Cirsium brachycephalum) i kalužđerka purpurna (Epipactis atrorubens). Od zaštićeni insekata, svakako moramo pomenit skakavca (Acrida ungarica), od vodozemaca je značajna šumska žaba (Rana dalmatina) i obična češnjarka (Pelobates fuscus). Iz grupe gmizavaca je karakteristična smukulja (Coronella austriaca), a od tica se pojavljiva crnoglava travarka (Saxicola rubicola), čelarica (Merops apiaster) i velika strnadica (Emberiza calandra). U velikom broju se javljaje i pridstavnici grupe sisara – evropski jež (Erinaceus europaeus), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles) i lisica (Vulpes vulpes).
   

10. Ugroženost vrsta

Položaj rezervata, različiti tipovi zemljišta, slane vode u blizini površine, doprineli su formiranju mozaika specifični mozaički asocijacija (otvorenih stepski, slatinskih livadski, močvarni, piskovit i šumski staništa), što je uslovio i raznoliku faunu.
Registrovano je tušta staništa ritki, reliktni, globalno ugroženi vrsta, od koji je većina na crvenoj listi flore Srbije. Ove zaštićene vrste su najvridniji pridstavnici ositljivi ekosistema Panonske nizije i šireg regiona. U Rezervatu se javljaje i druge vrste, ugrožene u Vojvodini: svićica (Gentiana pneumonanthe), močvarni mravnik (Phengaris teleius), Isophia costata, sivi svračak (Lanius minor), bregunica (Riparia riparia) i soko lastavičar (Falco subbuteo).
   

11. Čovik i priroda

Tradicionalna i umirena obrada zemlje je sačuvala dragocina išodna staništa Selevenjske pustare. Međutim, tokom poslidnja dva vika, intenziviranje poljoprivride i drugih aktivnosti su doveli do značajni izmina u izgledu pridela u rezervatu. Pritirana obrada zemlje, poljoprivridne monokulture, pojava invazivni biljni i životinjski vrsta, dovele su do značajnog smanjenja biološke raznovrsnosti. Loše upravljanje vodama na cilom području, prikomirna ispaša, ko i nedostatak ispaše, neovlašćeno sakupljanje ritki i ugroženi vrsta biljaka i životinja, ilegalna odlagališta smeća, upotriba hemikalija i uzurpacija terena, dovelo je do transformacije ovog pridela. U interesu svi nas je da sačuvamo naše prirodne vridnosti. Međutim, u prirodi čovika je da tek kad izgubi kaku vridnost, postane svistan njezinog značaja.
Sačuvajmo Selevenjske pustare za buduće generacije, tako da i one mogu uživat u lipoti!
   

12. Živi svit vlažni livada

Najniži dilovi rezervata su pod trskom na koju se nastavlja travna vegetacija i vegetacija povrimeno plavljeni livada. Ova tipična vlažna staništa su pod vodom tokom većeg dila godine i vegetacionog perioda većine biljni vrsta. Od prirodni ritkosti vlažni livada, izdvaja se velik šuškavac (Rhinanthus alectorolophus), koji je endemska vrsta Panonske nizije. Takođe, na istom staništu živi i veliki kaćunak (Anacamptis laxiflora), čija je ugroženost sve veća, zbog isušivanja staništa i sve manjeg broja vlažni godina, kad se područje plavi.