Predio izuzetnih odlika „Subotička pješčara“ se nalazi uz granicu Srbije s Mađarskom, na području Subotičko-Horgoške pješčare.
Ovo područje ima karakter šumo-stepe, sa šumskim kompleksima, većinom antropogenog porijekla. Prirodna vrijednost je uvjetovana karakterom i mozaičnošću staništa, među kojima pješčarska, stepska i močvarna, daju osnovni pečat visokom stupnju ekosustavnog biodiverziteta. Najznačajnija su vlažna staništa formirana na podlozi nizinskog treseta u dolini rječice Kireš, koja pripadaju najugroženijim staništima u Europi i svijetu.

Očuvani fragmenti prirodne vegetacije na području Subotičke pješčare dragocjena su svjedočanstva o biljnom pokrivaču Panonske nizine u prošlosti. Ostaci raznovrsnih izvornih biljnih zajednica skoro svih osnovnih tipova vegetacije karakterističnih za Vojvodinu, koji su zastupljeni na relativno ograničenom prostoru s mnoštvom biljnih vrsta od posebnog znanstvenog značaja – specifično su obilježje i prirodna vrijednost regije.
Među očuvanim prirodnim rijetkostima, mora se spomenuti reliktno šumo-stepska biljka – šafranjika (Bulbocodium versicolor), koja je sinonim za floru Subotičke pješčare, s obzirom na to da je tu njezino jedino nalazište u Vojvodini i Srbiji.

Zahvaljujući postojanju barskih i močvarnih ekosustava, kao centra migracije i razmnožavanja, registriran je veliki broj vodozemaca, dok je specifičnost područja Subotičko-Horgoške pješčare uvjetovala pojavu i karakteristične faune gmizavaca. Vrlo je značajna i prisutnost rijetke vrste glodara – slijepog kučeta (Spalax leucodon), koja svoj život provodi pod zemljom, u sustavu hodnika, u potrazi za hranom – korijenjem trava, rizomima i lukovicama. Ova vrsta je još prije samo sto godina bila široko rasprostranjena u Vojvodini, ali pretvaranjem izvornih stepa u agrobiocenoze, njen areal se znatno smanjio.

Od bogatog i brojnog ptičjeg svijeta kojem odgovara prostranstvo i mješavina šume i stepe na pješčari, značajne su ptice grabljivice. Vrste kao što je bjelorepan (Haliaeetus albicilla) su postale velika rijetkost, ali se pojavljuju na Pješčari zahvaljujući novoformiranom hranilištu. Prostor je djelomično sačuvao izvorne predjelne karakteristike, nastale u interakciji čovjeka i prirode, a na području i njegovom neposrednom okruženju, zadržali su se neki oblici tradicionalnog privređivanja i života, kao što su pojedinačni salaši, u kojima su, po pravilu, ostala samo staračka kućanstva. Održivi razvoj bi trebalo ići u pravcu ekstenzivnog stočarstva i uvođenja starih rasa.