Konvencija o močvarama je međunarodni sporazum koji daje okvir za nacionalne aktivnosti i međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvara i njihovih resursa.

Potpisan je u iranskom gradu Ramsaru 1971. godine, a stupio je na snagu 1975. godine. To je jedini globalni sporazum koji se bavi određenim ekosustavom. Članovi/potpisnici ove konvencije su iz svih geografskih regija našeg planeta.

Ramsarska konvencija uključuje vrlo široko definiran pojam: močvare, bare, jezera, rijeke, vlažne livade i tresetišta, delte i poplavna područja, morske obale i područja, mangrove i koraljne grebene, kao i umjetna jezera, rezervoare i solane.

Ciljevi Ramsarske konvencije

Gdje god je to moguće, močvare treba obnoviti i sanirati.

 Močvare treba zaštititi kako bi se osiguralo njihovo mudro korištenje.

 Važnost močvara

 Močvare pružaju bitne ekološke usluge te su regulatori vodnih režima i izvor biološke raznolikosti. Značajan su resurs gospodarske, znanstvene, kulturne i rekreacijske vrijednosti.

 Močvare imaju važnu ulogu u prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena.

 Trend smanjenja i gubitak močvarnih područja uzrokuje ozbiljne, često nepopravljive, ekološke štete u pružanju ekoloških usluga ovih ekosustava.

 Što je mudra upotreba

 U središtu Ramsarske filozofije je koncept mudrog korištenja, koji je u Konvenciji definiran kao "održavanje ekološkog karaktera močvarnih područja primjenom pristupa ekosustava u kontekstu održivog razvoja". To znači da se gospodarenje vodama i staništima oslanja na ekološke parametre te da se podupiru tradicionalni oblici korištenja s ciljem poticanja razvoja lokalnog stanovništva.

 Ludaško jezero postalo je Ramsarsko područje 1977. godine, među prvima u bivšoj Jugoslaviji, uz Skadarsko jezero i Obedsku baru.